Vegetarijanac sam punih 20 godina, a vegan od 2012. Iako se veganstvo povezuje sa zdravim načinom života, moj izbor s tim nema veze - kaže Marko T., prvi, ali ne i jedini fotoreporter agencije Cropix koji ne koristi ništa životinjskog porijekla. Njegov životni stil, naime, slijede još najmanje tri kolege. Oni iz svojih života nisu izbacili samo meso, ribu, mliječne proizvode, nego i med, ali i obuću i odjeću od kože ili vune. Motivi su im etički i ekološki.
Vegetarijanstvo nije ništa novo, već je tisućama godina prisutno u raznim kulturama i vjerskim praksama, osobito istočnih religija poput budizma, hinduizma i džainizma, a u zapadnoj civilizaciji prvi ga, oko 500. godine prije Krista, promovira starogrčki filozof i matematičar Pitagora. Veganstvo se pak prvi put spominje još 1944. Ime mu je skovao britanski tesar Donald Watson, tražeći način da opiše ljude koji poput njega, za razliku od vegetarijanaca, ne jedu jaja ni mliječne proizvode. Iako je i vegetarijanstvo ponegdje još davno uključivalo odricanje od jaja i mlijeka, teško bi se u stara vremena mogao zamisliti život bez uporabe vune, kože, kostiju, rogova ili školjaka, dok će danas, recimo, glazbenik vegan odbiti sjesti za klavir ako posumnja da su tipke klavijature načinjene od bjelokosti.
Takav svjetonazor postao je globalni trend, mnogi slavni ističu svoje veganstvo, veganski restorani unosan su biznis, a organizatori raznih poslovnih večera i drugih okupljanja redovito postavljaju obavezno pitanje: je li tko ovdje vegan? No, unatoč često površnoj trendovštini, istinskim veganima i dalje su glavna motivacija prava životinja.
- Za mene je sve to počelo još u tinejdžerskim godinama. Ja sam iz Kutine, imali smo tamo klub Baraka u kojem smo se okupljali, gdje su nastupali bendovi i gdje sam otkrio i zavolio hardcore punk, koji mi je i danas najveća glazbena ljubav. Prateći scenu i bendove, shvatio sam da su tekstovi mnogih njihovih pjesama osviješteni, a među ostalim govore i o životinjskim pravima. Pogotovu unutar dijela scene koji je nazvan po pjesmi "Straight Edge" američkog benda Minor Threat u kojoj Ian MacKaye još 1983. - kad se ja nisam ni rodio - pjeva o tome kako mu za dobru zabavu ne trebaju alkohol, cigarete, droga... I ja sam poželio biti jedan od tih koji se furaju na divlju muziku i o kojima svi misle da su zadnji narkomani, a zapravo su čisti i bistri kao gorski potok, a često i vegetarijanci. Bendovi drugog vala hardcore punka iz devedesetih, poput Youth of Today ili Gorilla Biscuits, bili su već mahom vegetarijanci, a u trećem valu, kad HC bendovi postaju metalizirani i još žešći, već se posve raširilo i veganstvo - objašnjava Marko.
Koliko je kod nas komplicirano biti vegan, i kako je to bilo 2012. a kako je sad?
- S obzirom na to da ovdje nije riječ samo o prehrani već i o nekorištenju bilo kojeg proizvoda u kojem ima sastojaka životinjskog porijekla, poput kozmetike, farmaceutika ili odjeće, treba vam malo prakse. Ja danas već znam koju čokoladu neću kupiti jer u njoj ima, recimo, sirutke u prahu. Ali danas je jako lako biti vegan, za razliku od vremena kad sam počinjao. Sad postoje veganske grupe na internetu, svi se međusobno podržavaju i savjetuju, dijele se informacije o proizvodima i slično. Svaki šoping centar danas ima svoj asortiman veganskih proizvoda. To što se veganstvo raširilo kao trend u cijelom svijetu meni je jako dobro došlo jer se više ne moram mučiti u potrazi za izvorima - kaže Marko.
A kako je na njegov izbor gledala okolina, roditelji, prijatelji?
- Kad sam odlučio prestati jesti meso, roditelji su mislili da je to samo faza, da će me proći. Družio sam se s ekipom iz Barake, a to je uvijek bilo sumnjivo, ali su znali da ne pušim i ne pijem, pa kad sam rekao da neću ni jesti meso, podržavali su me vjerojatno misleći da je sve bolje nego da se drogiram. Među vršnjacima baš i nisam imao slične sebi, ali jesam među starijim dečkima koji su pokrenuli tu hardcore scenu u Kutini i od kojih su mnogi bili i straight edge i vegetarijanci - kaže Marko.
Vole li vegani fino jesti, jesu li gurmani, ili ih u vezi s hranom zanima jedino to da nije životinjskog porijekla? Nedostaje li mu barem nešto od vegetarijanskih jela koja sad više ne jede jer u njima ima mlijeka
- Jako volimo jesti, i ja i moja djevojka Ivana s kojom sam zajedno ušao u veganstvo. Kuhamo i doma, više ona nego ja, a kad putujemo izvan zemlje, uvijek se raspitamo za veganske restorane gdje bismo mogli isprobati jela kakva kod nas nemamo priliku jesti. Svake godine odlazimo u inozemstvo na HC punk festivale, obično u Belgiju i Češku, a i tamo su na štandovima s hranom mahom veganska jela. Ali i u Zagrebu ima mjesta gdje možemo pojesti dobru vegansku hranu: Simple Green, Zrno, u Joyful Kitchen, Burgeri by Mitra, Vege Fino, Vegehop...
Ne, ništa mi ne nedostaje, stare sam okuse zamijenio novima, zamjenskim, i na njih sam se naviknuo. Ne osjećam se ni lošije ni bolje zato što sam od vegetarijanca postao vegan i prestao, recimo, jesti sir. Uostalom, jedem sir, samo što nije od kravljeg mlijeka nego od npr. indijskih oraščića. Sve što jedu svejedi mi uspijevamo veganizirati - sarmu, baklave, bilo što. Jedino pazimo na vitamin B12, to je jedini dodatak prehrani koji uzimamo. I definitivno jedem previše slatkiša, rafiniranog šećera - priznaje Marko.
Je li skuplje biti vegan nego se hraniti konvencionalno?
- Možda jest ako se hranite kao ja, odnosno ako kupujete industrijske veganske proizvode, prije svega slatkiše. Ali stvar je i u tome što su kod nas, čim nose vegansku naljepnicu, takvi proizvodi skuplji. U Londonu ili Berlinu nije tako, veganska hrana košta koliko i obična jer je takva prehrana nešto normalno i rašireno. Ali, mi imamo sreću jer Ivanini roditelji žive u Zagorju gdje imaju veliki vrt i uzgajaju puno povrća. Oni su i sami vegani, doduše iz zdravstvenih razloga, pa mi dosta toga dobijemo od njih, svu silu svježeg povrća ljeti, a sad ciklu, kiselo zelje i drugu zimnicu.
A je li zdravije biti vegan?
- Ne znam, niti mi je to važno. Ja nikad, od prvih dana vegetarijanstva, nisam osjetio potrebu da se vratim na meso, ili sad na sir ili jogurt. Nikad ne pobolijevam, čak me i obične prehlade zaobilaze, ali ne zamaram se time treba li to pripisati veganskoj prehrani ili jednostavno genetici.
Fotograf Marko M., redoviti suradnik Dobre hrane, drastičan je primjer čovjeka koji se hrani potpuno suprotno: on već mjesecima konzumira samo meso, sol i vodu. Njegova je prehrana ekstremnija od veganske jer se svodi na samo jedan izvor hrane. I pritom za mnoge šokantna, jer iako živimo u kulturi koja jedinim dobrim jelom tradicionalno smatra ono u kojem ima mesa, tvrdnja da jedeš samo meso jer je tako najbolje za tebe bit će popraćena u najmanju ruku nevjericom.
- Više to ljudima i ne govorim jer me svi gledaju kao idiota. A meni je od toga stvarno bolje, ne bih se tog režima držao da nije - počinje svoju priču drugi Marko.
Na karnivorsku dijetu odlučio se potaknut neugodnostima izazvanim blažom autoimunom bolesti, jednom od onih za koje konvencionalna medicina, osim pokušaja ublažavanja simptoma, nema pravog rješenja. Istražujući, čitajući nova istraživanja, došao je do zanimljive teorije s kojom se posljednjih godina polako upoznaje sve više onih koji pate od neke od najmanje stotinu poznatih autoimunih bolesti: novija neovisna medicinska istraživanja upućuju na to da je u osnovi svih autoimunih bolesti sindrom propusnih crijeva. Naime, mikroskopske perforacije stijenke crijeva do kojih dolazi zbog izloženosti stresu, industrijski prerađenoj hrani, lijekovima, pesticidima, zagađenom okolišu, duhanu, alkoholu itd. (premda je ovaj Marko cijeli život sportaš, ne puši i ne pije) omogućuju maloj količini otpadnih tvari i toksina da prodru u organizam i izazovu imunološku reakciju, pa se tijelo pobuni samo protiv sebe i to rezultira autoimunom bolešću, koja može biti lakši poremećaj poput npr. depigmentacije, ali i vrlo teška.
Američka liječnica dr. Sarah Balantine, koja i sama pati od autoimunog poremećaja štitnjače, osmislila je program AIP (autoimuni paleo protokol), dijetu kojoj je cilj zacjeljivanje stijenke crijeva. Ona se provodi najmanje mjesec dana, a poželjno je i mnogo dulje, ovisno o stupnju i težini bolesti. Samo ime otkriva da se temelji na paleo prehrani, ali je zapravo još stroža: u prehrani je dopušteno meso i riba - po mogućnosti meso pašnih životinja i divlja, a ne uzgojena riba - obavezne su iznutrice, životinjske masti i loj, maslinovo i kokosovo ulje, zatim mnogo lisnatog povrća, vrlo malo voća... i to je otprilike to. Zabranjene su žitarice i pseudožitarice kao i svi proizvodi od njih, grahorice, orašasti plodovi i sjemenke, svi mliječni proizvodi, biljke noćnih sjena (krumpir, rajčica, paprika, patlidžan), jaja, alkohol, šećer, zaslađivači, rafinirana ulja...
- Nakon trećeg ciklusa ove moje autoimune bolesti, kopajući po internetu, naletio sam prvo na AIP. Pokušao sam s tim, ali mi je sve to nakon mjesec i pol dana dojadilo, a nisam vidio nikakva poboljšanja. Za carnivore, mesnu dijetu, znao sam otprije, pretpostavljam po Jordanu Petersonu, slavnom kanadskom psihologu, koji već godinama živi isključivo na mesu. Cilj joj je isti - oporavak crijeva - a trebala bi, tvrde prilično uvjerljivi znanstveni izvori, biti još učinkovitija. Ipak, nikad mi to nije bila opcija, u to bih se, mislio sam, posljednje upustio. No, naposljetku sam ipak odlučio probati, a prijelaz s AIP-a na mesnu dijetu bio je relativno bezbolan, pogotovu jer sam se riješio silne količine vlakana koja sam morao trpati u sebe a nisam to baš najbolje podnosio. Odjednom je sve postalo jednostavnije - kaže Marko.
Što je dakle dopušteno jesti?
- Postoji nekoliko varijanti ove dijete, osim mesa goveda hranjenih isključivo prirodnom ispašom i janjetine, neke dopuštaju i svinjetinu, piletinu, ribu... Jasno, hranjenih prirodno, a ne u intenzivnom uzgoju. Ja sam se odlučio na najrigorozniju varijantu: govedina, odnosno teletina i junetina, sol i voda - ona se pokazala najefikasnijom. Na sreću, sad se može nabaviti meso pašnih goveda, kupujem ga na placu Kvatrić u dućanu Natura Beef, s njima sam se upoznao na jednom snimanju za Dobru hranu i vidio kako žive te krave, pa sad s povjerenjem kod njih kupujem meso. Tamo dobijem i kosti za temeljac i loj na kojem sve to pripremam. Ali oni osim teleće jetre i srca ne drže ostale iznutrice, pa bubrege kupujem u drugoj mesnici koja ima dobru ponudu. Pojeo sam i jedno ličko janje iz ekološkog uzgoja i spremam se nabaviti još jedno. S obzirom na to da se ne jede ništa biljnog porijekla, važno je redovito jesti unutarnje organe koji su nutritivno vrlo bogati, baš kao što i meso pašnih goveda ima puno bolji omjer i iskoristivost minerala i vitamina od onog iz industrijskog uzgoja - objašnjava Marko.
O kojim količinama mesa govorimo, kako izgleda dnevni meni Marka M.?
- Svaki dan obavezno popijem 2 - 3 decilitra temeljca od kostiju, pojedem nešto iznutrica i najmanje jednu veliku šalicu goveđeg loja - često to dvoje završi kao kombinacija u pašteti. A meso? Najčešće jedem mljevenu junetinu, od nje radim pljeskavice, s dodatkom mljevenog loja i naravno, pržene u loju, ali bacim i odrezak na gril-tavu. Za razliku od AIP-a gdje se koristi maslinovo i kokosovo ulje, ja sve pripremam isključivo na goveđem loju. Dnevno pojedem oko kilogram i pol mesa - kaže Marko M.
Može li se i koliko brzo osjetiti promjena nakon prelaska na takvu dijetu?
- Promjenu sam osjetio vrlo brzo. Kao sportaš sam već imao nekoliko eksperimenata s keto dijetom, ali uvijek kad bih ušao u ketozu, odnosno kad bi se tijelo prebacilo na dobivanje energije iz ketona uslijed razgradnje masnoće u tijelu umjesto iz glukoze koju dobivamo iz ugljikohidrata u normalnoj prehrani, bilo bi mi jako teško. A ta se čuvena keto gripa, koja je samo kriza izazvana nedostatkom minerala, zapravo lako da riješiti dovoljnim unosom soli i pravim izborom mesa. Što se tiče razloga zbog kojih radim sve ovo, promjena je vidljiva i to me dodatno motivira.
Znači li to da će nastaviti s ovim načinom prehrane?
- Nije mi ideja doživotno se tako hraniti, iako sad mislim da bih mogao - baš se ničega nisam poželio toliko da bih odustao sad kad su poboljšanja očita. U početku mi je nedostajao kruh, koji sam prije sam radio od vlastitog kiselog tijesta. Ali sad mi ništa ne fali. Kad sam gladan, prvo mi na pamet padne dobar komad mesa. Ali nakon četiri mjeseca ionako više nisam stopostotni karnivor - pojedem tu i tamo neku voćku, uostalom te biljke žele da pojedeš njihov plod, za razliku od onih koje imaju samo lišće i nose razne probleme. Doduše, osim jabuka, jedem uglavnom neslatko voće, ono koje ljudi obično i ne smatraju voćem - avokado, masline...
Koje su subjektivno najveće teškoće u provođenju ovog režima prehrane?
- To što je monotona, ali to mi više nimalo ne smeta. Zapravo mi najviše smeta reakcija okoline - svatko ima potrebu objasniti mi kako to nije zdravo za mene. Pritom su to ljudi koji žive prilično nezdravo, s trideset kila viška i cigaretom u ruci. A ovo je u osnovi keto dijeta, koju i medicina smatra zdravom te je posebno preporučuje kod nekih bolesti. Netko će reći: pa tu uopće nema vlakana! Ja ni ne mislim reći da nam ne trebaju vlakna, ali znam i za istraživanja koja dokazuju da za nas u prehrani nema gore stvari od vlakana. Ja sam možda sad malo mršav, ali sam i mišićav. I osjećam se odlično, jači nego ikad. Nema jedinstvenog odgovora na to što je dobra dijeta.